Savezni zakon o obveznom osiguranju vozila. Savezni zakon o osiguranju od građanske odgovornosti. Koje se promjene planiraju u budućnosti

Zakon regulira osiguranje od građanske odgovornosti posebnim propisom. savezni zakon broj 40 usvojen je u travnju 2002, ali je stupio na snagu tek godinu dana kasnije. Od usvajanja, zakon je pretrpio niz promjena koje zahtijevaju zasebno razmatranje.

Savezni zakon „O obvezno osiguranje građanska odgovornost vlasnika vozilo”Strukturno se sastoji od šest glavnih poglavlja. Odjel je namijenjen grupiranju članaka zakona o glavnim pitanjima:

• osnivanje opći pojmovi i odredbe CTP-a, naznaka načela koja su bila temelj za usvajanje FL 40;
• uvjeti osiguranja civilnih automobila, postupak njegove provedbe;
• isplate naknada za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti;
• regulacija djelatnosti osiguravajućih društava.

Svrha zakona je uspostaviti obvezno osiguranje automobila i dobiti OSAGO policu. Svrha Saveznog zakona je zaštititi prava žrtava i isplatiti im naknadu za štetu nanesenu osiguranjem prema OSAGO-u.

Zakon je stupio na snagu 1. srpnja 2003. Posljednje promjene jesen 28. ožujka 2017. Njihovo usvajanje regulirano je Saveznim zakonom 49, kojim se dopunjuje Zakon o obveznim MTPL-ima. Većina izmjena i dopuna stupile su na snagu 28. travnja, međutim promjene u stavku 12. članka 1. relevantne su tek od 25. rujna 2017.

Znate li kakve je promjene pretrpio Savezni zakon 28 o civilnoj obrani? Posljednja izmjena

Nedavne promjene u zakonu o MTPL-u

Najnovije izmjene i dopune Zakona o MTPL-u prema Saveznom zakonu 49 namjeravaju regulirati sljedeće aspekte:

• prethodno se osiguravatelj obvezao analizirati štetu na vozilu u roku od 5 dana od dana predaje na ispitivanje, posljednjim izmjenama zakona ostavljeno je određeno razdoblje, ali je utvrđeno njegovo odbrojavanje u trenutku podnošenja zahtjeva za nesreću OSAGO osiguravaču
• ukinuta je mogućnost provođenja neovisnog ispitivanja, relevantni dokumenti izgubili su pravnu snagu;
• produljeno je razdoblje tijekom kojeg se podnose zahtjevi protiv osiguravatelja pod OSAGO-om, sada iznosi 10 dana;
• od početka rujna 2017. godine, osiguravajuće razdoblje prema policijskoj odgovornosti može biti kraće od jedne godine;
• novčana naknada štete ne isplaćuje se žrtvi, već se prenosi popravljačkim tvrtkama s kojima je osiguravatelj sklopio odgovarajući sporazum;
• granica osigurane svote po Europrotokolu povećana je na 100 tisuća rubalja;
• dozvoljeno je kupiti OSAGO policu od 2017. putem Interneta;
• pravo regresije stupa na snagu - ako osiguratelj dokaže namjernu štetu počinitelja nesreće, tada će se od potonjeg, prema zakonu Saveznog zakona 40, naplatiti puni ili djelomični iznos osiguranja.

Nedavne promjene u Saveznom zakonu 40 o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti pokrenule su brojna pitanja o tumačenju i regulaciji pojedinačni bodovi:

• niska razina odgovornosti osiguravajućih društava u isplatama u skladu s obveznim policama automobilske odgovornosti, nedostatak regulacije odgovarajućih mehanizama utjecaja;
• pojedine su odredbe nejasne u svojoj formulaciji, mogu se protumačiti na dva načina;
• kao posljedica netočnosti Zakona o MTPL-u - nedostatak odgovarajućih odluka u sudskom preispitivanju određenih točaka;
• pitanje krivotvorenih OSAGO politika nije regulirano;
• u nekim je situacijama žrtva, unatoč postojanju obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kod počinitelja nesreće, prisiljena platiti dodatno za popravak vozila.

Trenutno izdanje Saveznog zakona "O obveznom osiguranju građanske odgovornosti vlasnika vozila" može se razmotriti na primjeru pojedinačnih članaka.

Prvi članak Saveznog zakona 40 prema najnovijim izmjenama i dopunama pretrpio je brojne promjene:

• u osmom stavku formulacija „ (izvršiti uplatu osiguranja)"Zamijenjeno je s" (izvršiti naknadu osiguranja u obliku isplate osiguranja ili organiziranjem i (ili) plaćanjem restauracije oštećenog vozila)”;
• u jedanaestom, trinaestom i četrnaestom stavku riječi „ isplate osiguranja"Promijeniti" potraživanja od osiguranja”;
• u šesnaestom stavku formulacija „ na stanici koju je žrtva odabrala u dogovoru sa osiguravateljem održavanje od broja benzinskih postaja s kojima je osiguravatelj sklopio ugovore kojima se utvrđuje obveza benzinske stanice da izvrši sanaciju žrtvinog vozila i obveza osiguravatelja da plati takve popravke na osnovu zahtjeva za osiguranje"Skraćeno na" na benzinskoj postaji definiranoj u skladu s ovim Saveznim zakonom«;
• dodan dodatni odlomak - “ ugovor za organizaciju sanacije - ugovor sklopljen između osiguravatelja i benzinske stanice i uspostavlja, između ostalog, obvezu benzinske stanice da vrši sanaciju oštećenog vozila žrtve i obvezu osiguravatelja da takve popravke plati na račun naknada osiguranja sukladno ovom Saveznom zakonu.«.

Članak 2. Saveznog zakona 40 uređuje sustav obveznog osiguranja automobila u zakonodavstvu Ruske Federacije. Propisan je prioritet odredbi međunarodnih sporazuma. Ova se odredba nije mijenjala od početne verzije.

NA članak 4. Saveznog zakona 40 formulacija " plaćanja osiguranja za obvezno osiguranje"Promijenjeno u" iznose osiguranja utvrđene člankom 7. ovog Saveznog zakona,«.

NA članak 12. Saveznog zakona 40 također je zamijenio formulaciju " isplate osiguranja"uključeno" potraživanja od osiguranja". Naziv propisa promijenjen je u " Članak 12. Postupak za provedbu naknade osiguranja za štetu nanesenu žrtvi". 15. klauzula dopunjena je s tri podtočke koje reguliraju naknadu osiguranja za pričinjenu štetu, zahtjeve za popravke i mogućnost samopopravke žrtve kod tvrtke s kojom osiguravatelj ima odgovarajući ugovor.

Članak 17. Saveznog zakona 40 regulira naknadu premija osiguranja prema OSAGO-u. Za 2017. nije bilo promjena u ovoj odredbi. Ovaj je članak zadnji put revidiran 2008.

Preuzmite FZ

Za potpuno upoznavanje s trenutnom verzijom Saveznog zakona 40 o OSAGO-u s najnovijim izmjenama, preporučuje se pozivanje na sam dokument. Ispod su veze za preuzimanje Saveznih zakona 40 i 49. Drugi je dokument zakon koji sadrži popis najnovijih promjena u OSAGO osiguranju za 2017. godinu. Preuzmite najnoviju reviziju Moguć je "Zakon o obveznom osiguranju" FZ 40. FZ 49 s izmjenama i dopunama može se preuzeti.

Vozač ima pravo upravljati vozilom tek nakon izdavanja police koja je stvorena kako bi osigurala odgovornost vozača.

Koju osiguravajuću kuću trebam kontaktirati u slučaju nezgode radi naknade štete?

Postupak za dobivanje polica, kao i naknadu u slučaju materijalne štete ili oštećenja zdravlja ljudi i druga pitanja u vezi s naknadom osiguranja u slučaju nesreće, reguliran je Saveznim zakonom br. 40-FZ "O OSAGO".

opće informacije

Prvo izdanje RF zakona "O obveznom osiguranju" stupilo je na snagu 29. prosinca 2002. Regulatorni akt osmišljen je kako bi:

• obuhvatiti osnovne pojmove koji se odnose na auto osiguranje;
• utvrditi prisilnu novčanu odgovornost koja nastaje u slučaju oštećenja automobila u trenutku nesreće ili druge prometne nesreće, kao i u slučaju oštećenja osobe prilikom sudara vozila;
• odrediti kao jamac izvršavanja obveza službeni dokumentizdaje se prilikom registracije osiguranja - CTP polica.

Za 16 godina djelovanja, normativni akt se neprestano mijenjao. Danas postoje 32 verzije zakona, od kojih je zadnja usvojena 29. prosinca 2017., u vezi s stupanjem na snagu Saveznog zakona br. 448-FZ. Ukupno su 2017. godine usvojena 3 normativna akta kojima je izmijenjen Savezni zakon br. 40-FZ.

Najnovije inovacije OSAGO-a - hoće li se pravila promijeniti od 1. srpnja 2019?

Prije svega, trenutno izdanje donosi neke prilagodbe redoslijeda registracija nezgode, proizveden bez sudjelovanja inspektora prometne policije.

Povećana je granica naknade štete utvrđena u slučaju da dva automobila sudjeluju u nesreći i nanose štetu samo imovini, odnosno u nesreći bez žrtava i ozlijeđenih.

Savezni zakon "OSAGO" prethodno je odredio 50 tisuća rubalja kao gornju granicu naknade, a od 2017. - 100 tisuća, kako je navedeno u stavku 4. čl. 11.1 normativnog akta.

Također je postalo moguće koristiti poseban softver razvijen uz sudjelovanje Središnje banke prilikom popravljanja nesreće Ruska Federacija i RSA, kako je navedeno u stavku 5. članka 11. Uz njegovu pomoć mogu se izvršiti trenutne fotografije i video zapisi događaja, a materijali se mogu poslati u jednu bazu podataka.

Revidirana uredba osiguravateljima daje pravo na regres. Tvrtke koje izdaju osiguranje mogu podnijeti zahtjeve protiv osiguranika radi isplate kazne nakon otkrivanja slučajeva iz stavka 1. članka 14..

Kada je za osiguravajuće društvo potrebna punomoć - kako povjeriti osiguranje automobila trećoj strani?

Uz Zakon "O OSAGO", odredbe koje se odnose na osiguranje motornih vozila sadržane su u sljedećim propisima:

1. „Pravila obveznog osiguranja“ usvojena rezolucijom Banke Rusije s najnovijim izmjenama uvedenim nakon stupanja na snagu 26. prosinca 2017. Plenuma Vrhovnog suda Ruske Federacije br. 58. Pravila osiguranja OSAGO-a od Središnje banke Ruske Federacije reguliraju postupak i uvjete za isplatu naknade, iznos kazne, oblik ugovora sklopljenog između strana prilikom sklapanja osiguranja i dokumente sastavljene prilikom registracije nesreće.
2. Savezni zakon "OSGOP" br. 67-FZ Ruske Federacije kojim se utvrđuju pravila za osiguranje osoba uključenih u prijevoz u slučaju da je, kao rezultat njihovih radnji ili propusta koji su doveli do nesreće, nanesena šteta imovini ili zdravlju putnika.

Gdje gledati zakon

Glavni izvori koji vam omogućavaju da se upoznate sa Saveznim zakonom "O OSAGO", kao i da brzo pratite promjene koje su na njemu izvršene naredbama ili drugim regulatornim dokumentima, specijalizirani su pravni okviri. Na Internetu postoje dva glavna portala koja pružaju trenutna izdanja zakona.

1. Savjetnik Plus. Omogućuje vam da se upoznate s već izmijenjenim tekstom zakona, kao i u općoj tablici kako biste vidjeli promjene koje uvodi svako izdanje.
2. Pravni okvir "Garant". Pruža relevantne tekstove zakona, a također vam omogućuje da saznate najviše najnovije vijesti o usvajanju novih propisa i nacrta zakona u pripremi. Ako je potrebno, možete preuzeti potrebni savezni zakon.

Pravne osnove su praktički jedini način za brzo praćenje stalnih promjena u zakonodavstvu Ruske Federacije.

Osnovne odredbe

Savezni zakon br. 40-FZ glavni je normativni akt kojim se utvrđuju odredbe u vezi s odgovornošću nastalom u nesreći ako je sudionik registriran u okviru programa OSAGO. To se zove:

• Utvrditi obvezu osiguranja ako postoji namjera upravljanja automobilom;
• Utvrditi objekte koji potpadaju pod CTP;
• Izračunajte iznos naknade i odredite kada treba biti isplaćena4
• Urediti postupak i pravila plaćanja;
• Kontrolirati aktivnosti osiguravajućih društava, uključujući utvrđivanje uvjeta pod kojima se društvo može baviti izvršavanjem ugovora o transportnom osiguranju.

Politika e-OSAGO uštedjet će vrijeme - ali ne i novac?

Savezni zakon primjenjuje se na različite kategorije osoba. Nadzor poštivanja odredbi povjeren je policijskim službenicima, uključujući inspektore prometne policije.

Zašto je važno da automobilista zna o zakonu

Zakonodavstvo odgovornost za naknadu štete nastale uslijed nesreće svodi na osobu odgovornu za nesreću. Ako potonji ima OSAGO policu, obveza plaćanja naknade prelazi na tvrtku s kojom je sklopljen ugovor o osiguranju. Ali odabrana tvrtka prenosi novčane slučajeve samo ako se poštuje određeni postupak za registraciju nesreće.

Tu stupa na snagu Savezni zakon br. 40-FZ. Samo ako su ispunjena pravila navedena u njemu i ispunjeni utvrđeni rokovi, automobilist može računati na pomoć osiguravajućeg društva. Nepoznavanje odredbi zakona "O OSAGO" može rezultirati odbijanjem tvrtke da plati naknadu, kao u slučaju br. 2-9 / 2016, koji je razmatrao sud Južno-Sahalinska.

Provjera OSAGO-a na osnovi PCA-e - pomoći će u zaštiti od krivotvorenja?

Nepoštivanje rokova utvrđenih navedenim normativnim aktom dovelo je do stupanja na snagu članka 14., uspostavljajući mogućnost regresa. To je, zapravo, novac morao platiti klijentu osiguravajućeg društva koje je sudjelovalo u nesreći.

Koje se promjene planiraju u budućnosti

Pravila OSAGO-a s najnovijim izmjenama i dopunama planiraju se dovršiti u budućnosti, jer postoje mnoge odredbe koje zahtijevaju prilagodbu. Zakonodavstvo o osiguranju vozila treba revidirati prvenstveno u područjima koja se odnose na izdavanje elektroničkih polica.

Vlada posebno planira revidirati iznos odgovornosti za pružanje namjerno lažnih podataka prilikom online osiguranja.

Usvojena u Državnoj dumi 3. travnja 2002
Odobrilo Vijeće Federacije 10. travnja 2002

Radi zaštite prava žrtava na naknadu štete nanesene njihovom životu, zdravlju ili imovini prilikom korištenja vozila od strane drugih osoba, ovaj Savezni zakon utvrđuje pravne, ekonomske i organizacijske osnove za obvezno osiguranje od građanske odgovornosti vlasnika vozila (u daljnjem tekstu - obvezno osiguranje).

Poglavlje I. Opće odredbe

Članak 1. Osnovni pojmovi
Za potrebe ovog Saveznog zakona koriste se sljedeći osnovni pojmovi:
vozilo - uređaj namijenjen za prijevoz ljudi, robe ili opreme koji su na njemu ugrađeni cestom;
uporaba vozila - rad vozila povezan s njegovim kretanjem unutar cesta (cestovni promet), kao i na susjednim područjima i namijenjenim kretanju vozila (u dvorištima, u stambenim naseljima, na parkiralištima vozila, benzinskim crpkama i drugim teritorija). Rukovanje opremom instaliranom na vozilu koja nije izravno povezana s sudjelovanjem vozila u cestovnom prometu nije uporaba vozila;
vlasnik vozila - vlasnik vozila, kao i osoba koja posjeduje vozilo na pravu gospodarskog upravljanja ili pravu operativnog upravljanja ili na drugi način pravna osnova (pravo najma, punomoć za pravo upravljanja vozilom, naredba mjerodavnog tijela za prijenos vozila na ovu osobu itd.). Osoba koja upravlja vozilom nije vlasnik vozila na temelju izvršavanja njegovih službenih ili radnih obveza, uključujući na temelju ugovora o radu ili građansko-pravnom ugovoru s vlasnikom ili drugim vlasnikom vozila;
vozač - osoba koja upravlja vozilom. Kada se uči upravljati vozilom, osoba koja vježba smatra se vozačem;
žrtva - osoba čiji je život, zdravlje ili imovina oštećen kada je druga osoba koristila vozilo;
mjesto prebivališta (mjesto) žrtve - mjesto prebivališta građanina ili mjesto utvrđeno u skladu s civilnim zakonodavstvom pravna osobaprepoznati kao žrtve;
ugovor o obveznom osiguranju od građanske odgovornosti vlasnika vozila (u daljnjem tekstu: ugovor o obveznom osiguranju) je ugovor o osiguranju prema kojem se osiguravatelj obvezuje za ugovornu naknadu (premiju osiguranja) po nastupu događaja navedenog u ugovoru ( osigurani slučaj) nadoknaditi žrtvama štetu nanesenu njihovom životu, zdravlju ili imovini kao rezultat ovog događaja (izvršiti uplatu osiguranja) u okviru iznosa navedenog u ugovoru (osigurana svota). Ugovor o obveznom osiguranju zaključuje se na način i pod uvjetima predviđenim ovim Saveznim zakonom i javan je;
osiguranik - osoba koja je s osiguravateljem sklopila ugovor o obveznom osiguranju;
osiguravatelj - organizacija osiguranja, koja ima pravo provoditi obvezno osiguranje od građanske odgovornosti vlasnika vozila u skladu s dozvolom (licencom) koju je izdalo savezno izvršno tijelo za nadzor aktivnosti osiguranja u skladu s postupkom utvrđenim zakonodavstvom Ruske Federacije;
osigurani slučaj - nastup građanske odgovornosti ugovaratelja osiguranja, drugih osoba čiji je rizik od odgovornosti osiguran temeljem ugovora o obveznom osiguranju, za nanošenje štete životu, zdravlju ili imovini oštećenih prilikom korištenja vozila, što za sobom povlači obvezu osiguranja da izvrši uplatu osiguranja;
stope osiguranja - cjenovne stope utvrđene u skladu s ovim Saveznim zakonom, koje primjenjuju osiguravatelji prilikom određivanja premije osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju i sastoje se od osnovnih stopa i koeficijenata;
isplate naknade - isplate izvršene u skladu s ovim Saveznim zakonom zbog naknade štete nanesene životu ili zdravlju žrtve, u slučajevima kada uplata osiguranja pod obveznim osiguranjem ne može se izvršiti zbog propusta prouzročitelja štete zbog obveze osiguranja ili primjene stečajnog postupka na osiguravatelja, ili ako je uzročnik navedene štete nepoznat;
predstavnik osiguravatelja u sastavnici Ruske Federacije (u daljnjem tekstu - predstavnik osiguravatelja) - zasebna pododjela osiguravatelj (podružnica) u sastavnom entitetu Ruske Federacije, izvršavajući, u granicama predviđenim građanskim zakonodavstvom, ovlasti osiguravatelja da razmatra zahtjeve žrtava za isplate osiguranja i njihovu provedbu, ili drugi osiguravatelj koji izvršava te ovlasti na teret osiguravatelja koji je sklopio ugovor o obveznom osiguranju na temelju sporazuma s osiguravateljem.

Članak 2. Zakonodavstvo Ruske Federacije o obveznom osiguranju od građanske odgovornosti vlasnika vozila
1. Zakonodavstvo Ruske Federacije o obveznom osiguranju od građanske odgovornosti vlasnika vozila sastoji se od Građanskog zakonika Ruske Federacije, ovog Saveznog zakona, drugih saveznih zakona i drugih regulatornih pravnih akata Ruske Federacije donesenih u skladu s njima.
2. Ako međunarodni ugovor Ruske Federacije uspostavi pravila koja nisu ona predviđena ovim Saveznim zakonom, primjenjivat će se pravila međunarodnog ugovora.

Članak 3. Osnovna načela obveznog osiguranja
Glavna načela obveznog osiguranja su:
jamstvo naknade štete nanesene životu, zdravlju ili imovini žrtava, u granicama utvrđenim ovim Saveznim zakonom;
univerzalnost i obvezno osiguranje građanske odgovornosti vlasnika vozila;
neprihvatljivost uporabe vozila na teritoriju Ruske Federacije, čiji vlasnici nisu ispunili obvezu utvrđenu ovim Saveznim zakonom da osiguraju svoju građansku odgovornost;
ekonomski interes vlasnika vozila za poboljšanje sigurnosti na cestama.

Poglavlje II. Uvjeti i postupak obveznog osiguranja

Članak 4. Obveza vlasnika vozila da osiguraju građansku odgovornost
1. Vlasnici vozila dužni su, pod uvjetima i na način utvrđeni ovim Saveznim zakonom, i u skladu s njim, o svom trošku, osigurati kao osiguranici rizik od svoje građanske odgovornosti koja može nastati kao posljedica štete po život, zdravlje ili imovinu drugih osoba prilikom uporabe Vozilo.
Obveza osiguranja građanske odgovornosti odnosi se na vlasnike svih vozila koja se koriste na teritoriju Ruske Federacije, izuzev slučajeva predviđenih u stavcima 3. i 4. ovog članka.
2. Kada nastupi pravo posjedovanja vozila (stjecanje u vlasništvo, primanje u ekonomsko upravljanje ili operativno upravljanje i slično), vlasnik vozila dužan je osigurati svoju građansku odgovornost prije registracije vozila, ali najkasnije pet dana nakon nastanka prava na njegovo vlasništvo ...
3. Odgovornost za osiguranje od građanske odgovornosti ne odnosi se na vlasnike:
a) vozila s najvećom konstrukcijskom brzinom ne većom od 20 kilometara na sat;
b) vozila koja prema svojim tehničkim karakteristikama ne podliježu odredbama zakonodavstva Ruske Federacije o prijemu vozila za sudjelovanje u cestovnom prometu na teritoriju Ruske Federacije;
c) vozila oružanih snaga Ruske Federacije, s izuzetkom autobusa, automobila i prikolica, druga koja se koriste za opskrbu ekonomska aktivnost Vozila oružanih snaga Ruske Federacije;
d) vozila registrirana u stranim zemljama, ako je u njima osigurana građanska odgovornost vlasnika takvih vozila međunarodni sustavi obvezno osiguranje čiji je član Ruska Federacija.
4. Obveza osiguranja građanske odgovornosti ne odnosi se na vlasnika vozila čiji rizik odgovornosti u skladu s ovim Saveznim zakonom osigurava druga osoba (osiguranik).
5. Vlasnici vozila koji su osigurali svoju građansku odgovornost u skladu sa ovim Saveznim zakonom mogu dodatno dobrovoljno izvršiti osiguranje u slučaju nedostatka isplate osiguranja iz obveznog osiguranja kako bi u potpunosti nadoknadili štetu nanesenu životu, zdravlju ili imovini žrtava, kao i u slučaju nastanka odgovornost koja nije povezana sa rizikom osiguranja za obvezno osiguranje (klauzula 2. članka 6. ovog Saveznog zakona).
6. Vlasnici vozila čiji rizik od odgovornosti nije osiguran u obliku obveznog i (ili) dobrovoljno osiguranje, nadoknaditi štetu nanesenu životu, zdravlju ili imovini žrtava, u skladu s građanskim zakonom.
Osobe koje krše zahtjeve za obveznim osiguranjem od civilne odgovornosti vlasnika vozila utvrđene ovim Saveznim zakonom, odgovaraju pod zakonskim propisima Ruske Federacije.

Članak 5. Standardni uvjeti ugovora o obveznom osiguranju
Uvjeti pod kojima se sklapa ugovor o obveznom osiguranju moraju biti u skladu sa standardnim uvjetima ugovora o obveznom osiguranju sadržanim u pravilima obveznog osiguranja koje je donijela Vlada Ruske Federacije.

Članak 6. Predmet obveznog osiguranja i rizik osiguranja
1. Predmet obveznog osiguranja su imovinski interesi povezani s rizikom građanske odgovornosti vlasnika vozila za obveze koje proizlaze iz štete po život, zdravlje ili imovinu žrtava prilikom korištenja vozila na teritoriju Ruske Federacije.
2. Rizik osiguranja za obvezno osiguranje uključuje pojavu građanske odgovornosti za obveze navedene u stavku 1. ovog članka, osim slučajeva odgovornosti koji nastaju zbog:
a) nanošenje štete prilikom korištenja vozila koja nisu navedena u ugovoru o obveznom osiguranju;
b) nanošenje moralne štete ili pojava obveze nadoknade izgubljene dobiti;
c) nanošenje štete prilikom upotrebe vozila tijekom natjecanja, ispitivanja ili treninga vožnje na posebno određenim mjestima;
d) zagađenje okoliša;
e) šteta nastala udarom prevezenog tereta, ako je rizik od takve odgovornosti obvezno osiguran u skladu sa zakonom o odgovarajućoj vrsti obveznog osiguranja;
f) nanošenje štete životu ili zdravlju zaposlenika u obavljanju njihovih radnih dužnosti, ako je ta šteta podložna naknadi u skladu sa zakonom o odgovarajućoj vrsti obveznog osiguranja ili obveznog socijalnog osiguranja;
g) obveze naknade poslodavcu za gubitke nastale štetom na radniku;
h) nanošenje štete od strane vozača vozilu kojim je on upravljao i prikolici do njega, teretom koji su oni prevezli, opremom koja je na njima instalirana;
i) nanošenje štete prilikom utovara tereta na vozilo ili istovara istog, kao i kada se vozilo kreće unutarnjim teritorijom organizacije;
j) oštećenje ili uništavanje antikviteta i drugih jedinstvenih predmeta, zgrada i građevina od povijesnog i kulturnog značaja, proizvoda od plemenitih metala i dragog i poludragog kamenja, gotovine, vrijedni papiri, predmeti religiozne prirode, kao i djela znanosti, književnosti i umjetnosti, drugi predmeti intelektualnog vlasništva;
k) obveza vlasnika vozila da nadoknadi štetu veću od iznosa odgovornosti predviđenog pravilima poglavlja 59 Građanskog zakonika Ruske Federacije (ako je veći iznos odgovornosti utvrđen saveznim zakonom ili sporazumom).
U slučaju građanske odgovornosti vlasnika vozila u slučajevima navedenim u ovom stavku, nastalu štetu nadoknadit će oni u skladu sa zakonodavstvom Ruske Federacije.

Članak 7. Osigurana suma
Osigurana svota, unutar koje se osiguravatelj obvezuje po nastupu svakog osiguranog slučaja (bez obzira na njihov broj tijekom trajanja ugovora o obveznom osiguranju), nadoknaditi oštećenom nanesenu štetu, i to:
u smislu naknade štete za život ili zdravlje nekoliko žrtava - 240 tisuća rubalja i ne više od 160 tisuća rubalja kada se nanese šteta životu ili zdravlju jedne žrtve;
u smislu naknade štete nanesene imovini nekoliko žrtava - 160 tisuća rubalja i ne više od 120 tisuća rubalja u slučaju nanošenja štete na imovini jedne žrtve.

Članak 8. Vladina uredba stope osiguranja
1. Državna regulacija stopa osiguranja provodi se uspostavljanjem ekonomski opravdanih stopa osiguranja ili njihovih graničnih razina u skladu s ovim Saveznim zakonom, kao i strukture stopa osiguranja i postupka njihove primjene od strane osiguravatelja pri utvrđivanju premije osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju.
2. Stope osiguranja za obvezno osiguranje (njihove maksimalne razine), strukturu stopa osiguranja i postupak njihove primjene od strane osiguravatelja pri određivanju premije osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju utvrđuje Vlada Ruske Federacije u skladu s ovim Saveznim zakonom.
Istodobno, udio premije osiguranja korišten u izračunu stopa osiguranja i izravno namijenjen provedbi osiguranja i isplate naknada ozlijeđeni ne može biti manji od 80 posto premije osiguranja.
3. Razdoblje valjanosti utvrđenih stopa osiguranja ne može biti kraće od šest mjeseci.
Promjena stopa osiguranja ne podrazumijeva promjenu premije osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju tijekom razdoblja njegove valjanosti, koju je ugovaratelj osiguranja platio po stopama osiguranja na snazi \u200b\u200bu trenutku plaćanja.
4. Potpuna ili djelomična naknada određenim kategorijama osiguranika za premije osiguranja koje su platili povećanjem premija osiguranja za ostale kategorije osiguranika nisu dopuštene.
5. Godišnji statistički podaci o obveznom osiguranju podliježu službenom objavljivanju od strane saveznog izvršnog tijela za nadzor nad aktivnostima osiguranja.

Članak 9. Osnovne stope i koeficijenti stopa osiguranja
1. Stope osiguranja sastoje se od osnovnih stopa i koeficijenata. Premije osiguranja prema ugovorima o obveznom osiguranju izračunavaju se kao umnožak osnovnih stopa i koeficijenata stopa osiguranja.
Osnovne stope stopa osiguranja postavljaju se ovisno o tehničke karakteristike, konstrukcijske značajke i namjena vozila koja značajno utječu na vjerojatnost štete tijekom njihove uporabe i potencijalnu veličinu nanesene štete.
2. Koeficijenti uključeni u stope osiguranja određuju se ovisno o:
područja preferencijalne uporabe vozila;
prisutnost ili odsutnost plaćanja osiguranja koje su osiguravači izvršili u provedbi obveznog osiguranja od građanske odgovornosti vlasnika određenog vozila u prethodnim razdobljima;
drugi koji značajno utječu na vrijednost rizik osiguranja okolnosti.
Za slučajeve obveznog osiguranja od odgovornosti građana koji koriste svoja vozila, stope osiguranja također postavljaju koeficijente koji uzimaju u obzir:
da li ugovor o obveznom osiguranju predviđa uvjet da samo vozači koje je odredio osiguranik smiju voziti vozilo, i ako je takav uvjet osiguran, njihovo vozačko iskustvo, dob i drugi osobni podaci;
sezonska uporaba vozila.
3. Uz koeficijente utvrđene u skladu sa stavkom 2. ovog članka, stope osiguranja predviđaju i koeficijente koji se primjenjuju u obveznom osiguranju od građanske odgovornosti vlasnika vozila:
koji je osiguravatelja obavijestio o svjesno lažnim informacijama o okolnostima koje je zatražio, a koje su utjecale na premiju osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju, što je podrazumijevalo njezinu uplatu u manjem iznosu u odnosu na iznos koji bi bio plaćen da su vlasnici vozila pružili pouzdane podatke;
namjerno doprinio nastanku osiguranog slučaja ili povećanju povezanih gubitaka ili svjesno iskrivio okolnosti nastanka osiguranog slučaja kako bi povećao uplatu osiguranja;
nanio štetu pod okolnostima koje su bile temelj za podnošenje regresnog zahtjeva (članak 14. ovog Saveznog zakona).
Koeficijente navedene u ovoj klauzuli osiguravatelji primjenjuju prilikom sklapanja ili produljenja ugovora o obveznom osiguranju na godinu dana nakon razdoblja u kojem je osiguravatelj postao svjestan radnji (nečinjenja) predviđenih ovom klauzulom.
4. Maksimalna veličina premija osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju ne smije premašiti tri puta osnovnu stopu stopa osiguranja, prilagođenu uzimajući u obzir teritorij preferencijalne uporabe vozila, a kada se primjenjuju koeficijenti utvrđeni u skladu sa stavkom 3. ovog članka, pet puta.
5. Stope osiguranja mogu dodatno osigurati osnovne stope i koeficijente koje osiguravatelji koriste u provedbi obveznog osiguranja od građanske odgovornosti vlasnika vozila registriranih u stranim zemljama i privremeno korištenih na teritoriju Ruske Federacije.
6. Stope osiguranja utvrđene u skladu s ovim Saveznim zakonom obvezne su za korištenje osiguravatelja. Osiguravatelji nemaju pravo primjenjivati \u200b\u200bstope i (ili) koeficijente različite od onih utvrđenih stopama osiguranja.

Članak 10. Trajanje ugovora o obveznom osiguranju
1. Rok trajanja ugovora o obveznom osiguranju je jedna godina, osim za slučajeve za koje ovaj članak predviđa ostale uvjete ugovora.
Ugovor o obveznom osiguranju produžuje se za sljedeću godinu ako osiguratelj nije obavijestio osiguravatelja o odbijanju da ga produži najkasnije dva mjeseca prije isteka ovog ugovora. Valjanost obnovljenog ugovora o obveznom osiguranju ne prestaje u slučaju kašnjenja u plaćanju premije osiguranja za sljedeću godinu od strane osiguranika za najviše 30 dana. Prilikom obnavljanja ugovora o obveznom osiguranju premija osiguranja na novi pojam njegova se radnja plaća u skladu sa stopama osiguranja na snazi \u200b\u200bu trenutku njegove isplate.
2. Vlasnici vozila registriranih u stranim zemljama i privremeno korištenih na teritoriju Ruske Federacije zaključit će ugovore o obveznom osiguranju za cijelo razdoblje privremene uporabe takvih vozila, ali ne manje od 15 dana.
3. Pri kupnji vozila (kupnja, nasljeđivanje, prihvaćanje na poklon i slično) njegov vlasnik ima pravo sklopiti ugovor o obveznom osiguranju za vrijeme putovanja do mjesta registracije vozila. U tom slučaju, vlasnik vozila dužan je prije njegove registracije sklopiti ugovor o obveznom osiguranju na godinu dana u skladu s odredbama stavka 1. ovog članka.

Članak 11. Djelovanje osiguranika i žrtava po nastupu osiguranog slučaja
1. U slučaju da je ugovaratelj osiguranja sudionik cestovne prometne nesreće, dužan je obavijestiti ostale sudionike navedene nesreće, na njihov zahtjev, podatke o ugovoru o obveznom osiguranju, prema kojem je osigurana građanska odgovornost vlasnika ovog vozila.
Obveza propisana ovom klauzulom također se nameće vozaču koji upravlja vozilom u odsustvu ugovaratelja osiguranja.
2. Osiguratelj je dužan izvijestiti osiguravatelja o slučajevima štete prouzročene uporabom vozila koja može dovesti do građanske odgovornosti osiguranika u roku utvrđenom ugovorom o obveznom osiguranju i na način određen ovim ugovorom.
U tom slučaju, osiguranik, prije nego što udovolji zahtjevima oštećenih za naknadu štete koja im je nanesena, mora na to upozoriti osiguravatelja i postupiti u skladu s njegovim uputama, a ako je osiguranik tužen, u slučaj uključiti osiguravatelja. Inače, osiguravatelj ima pravo iznijeti prigovore koje je imao na zahtjeve za naknadu štete nanesene na zahtjevu za plaćanje osiguranja.
3. Ako žrtva namjerava ostvariti svoje pravo na uplatu osiguranja, dužna je što je prije moguće obavijestiti osiguravatelja o nastanku osiguranog slučaja.
4. Odredbe ovog Saveznog zakona koje se odnose na žrtve također će se primjenjivati \u200b\u200bna osobe koje su pretrpjele štetu uslijed smrti hranitelja porodice, nasljednike žrtava i druge osobe koje, u skladu s građanskim zakonom, imaju pravo na naknadu štete koja im je prouzročena prilikom korištenja vozila od strane drugih osoba.

Članak 12. Određivanje iznosa osiguranja
1. Iznos osiguranja koji žrtvi pripada kao naknadu štete nanesene životu ili zdravlju izračunava osiguravatelj u skladu s pravilima poglavlja 59 Građanskog zakonika Ruske Federacije. Žrtva je dužna osiguratelju dostaviti sve dokumente i dokaze, kao i sve poznate podatke koji potvrđuju iznos i prirodu štete nanesene životu ili zdravlju žrtve.
2. U slučaju oštećenja imovine, žrtva koja namjerava ostvariti svoje pravo na uplatu osiguranja dužna je oštećenoj imovini ili njezinim ostacima predočiti osiguravatelj na uvid i organizaciju neovisnog pregleda (procjene) radi razjašnjenja okolnosti štete i utvrđivanja visine gubitaka koji podliježu naknadi.
Ako pregled i neovisno ispitivanje (procjena) oštećene imovine ili njenih ostataka predočenih žrtvi ne omogućava pouzdano utvrđivanje postojanja osiguranog slučaja i visine gubitaka koji podliježu naknadi prema ugovoru o obveznom osiguranju, radi razjašnjenja ovih okolnosti, osiguratelj ima pravo pregledati vozilo osiguranika, tijekom čije uporabe je nanesena žrtva štete i (ili) organizirati neovisni pregled u vezi s ovim vozilom. Ugovaratelj osiguranja dužan je na zahtjev osiguravatelja ovo vozilo predstaviti na način propisan ugovorom o obveznom osiguranju.
3. Osiguratelj je dužan pregledati oštećenu imovinu i organizirati njezino neovisno ispitivanje (procjenu) u roku od najviše pet radnih dana od datuma odgovarajuće žalbe žrtve, osim ako osiguratelj nije dogovorio drugi rok sa žrtvom.
U slučaju da priroda štete ili karakteristike oštećene imovine onemogućavaju njezino prikazivanje na uvid i organizaciju neovisnog pregleda (procjene) na mjestu osiguranja i (ili) vještaka (na primjer, oštećenje vozila koje isključuje njegovo sudjelovanje u cestovnom prometu), navedeni pregled i pregled (procjena) provodi se na mjestu oštećene imovine u roku navedenom u ovom stavku.
Ugovorom o obveznom osiguranju mogu se predvidjeti i druga razdoblja tijekom kojih je osiguravatelj dužan doći na uvid i organizirati neovisni pregled (procjenu) oštećene imovine, uzimajući u obzir teritorijalna obilježja njihovog ponašanja u teško dostupnim, udaljenim ili rijetko naseljenim područjima.
4. Ako osiguravatelj nije pregledao oštećenu imovinu i (ili) nije organizirao njezino neovisno ispitivanje (procjenu) u roku navedenom u stavku 3. ovog članka, žrtva ima pravo samostalno se prijaviti za takav pregled (procjenu) bez predstavljanja oštećene imovine osiguravatelju na uvid.
5. Troškovi neovisnog pregleda (procjene), na temelju kojeg je izvršeno plaćanje osiguranja, uključeni su u popis gubitaka koje mora osiguratelj nadoknaditi prema ugovoru o obveznom osiguranju.
6. Osiguratelj ima pravo odbiti žrtvi zahtjev za osiguranje ili njegov dio ako popravak oštećene imovine ili uklanjanje njezinih ostataka, proveden prije pregleda i neovisnog pregleda (procjene) oštećene imovine u skladu sa zahtjevima ovog članka, ne omogućava pouzdano utvrđivanje postojanja osiguranog slučaja i iznosa štete podložno naknadi po ugovoru o obveznom osiguranju.
7. Kako bi se razjasnile okolnosti osiguranog slučaja, utvrdile štete na vozilu i njihovi uzroci, tehnologija, metode i troškovi popravka, provodi se neovisni tehnički pregled vozila.
Pravila za provođenje neovisnog tehničkog pregleda vozila, zahtjeve za stručne tehničare, uključujući uvjete i postupak za njihovo stručno certificiranje i vođenje državnog registra stručnih tehničara, odobrava Vlada Ruske Federacije ili na način koji ona utvrđuje.

Članak 13. Uplata osiguranja
1. Žrtva ima pravo izravno podnijeti osiguravatelju zahtjev za naknadu štete nanesene njegovom životu, zdravlju ili imovini u okviru osigurane svote. Izjava žrtve koja sadrži zahtjev za isplatu osiguranja, uz koji su joj priloženi dokumenti o nastanku osiguranog slučaja i visini štete koja se mora nadoknaditi, šalje se osiguravatelju na mjestu osiguranja ili njegovom zastupniku kojeg je osiguravač ovlastio da razmotri navedene štete žrtve i izvrši plaćanja osiguranja.
U polici osiguranja moraju biti navedeni mjesto i poštanska adresa osiguravatelja, kao i svi njegovi predstavnici u sastavnim dijelovima Ruske Federacije, sredstva komunikacije s njima i podaci o vremenu njihovog rada.
2. Osiguratelj razmatra zahtjev žrtve za plaćanje osiguranja i priložene dokumente u roku od 15 dana od datuma primitka. Tijekom navedenog razdoblja osiguravatelj je dužan žrtvi izvršiti uplatu osiguranja ili mu poslati obrazloženo odbijanje.
Do potpunog utvrđivanja iznosa štete koja podliježe naknadi, osiguratelj će imati pravo, na zahtjev žrtve, izvršiti dio isplate osiguranja koji odgovara stvarno određenom dijelu navedene štete.
U dogovoru sa žrtvom i pod uvjetima predviđenim ugovorom o obveznom osiguranju, osiguravatelj ima pravo organizirati i platiti popravak oštećene imovine zbog isplate osiguranja.
3. Ako se prilikom nastanka osiguranog slučaja moraju izvršiti isplate osiguranja nekoliko oštećenih, a iznos njihovih potraživanja predočiti osiguravatelju na dan prve isplate osiguranja za ovaj osigurani slučaj osigurana svota za obvezno osiguranje (članak 7. ovog Saveznog zakona), isplate osiguranja vrše se proporcionalno omjeru osigurane svote i zbroja navedenih šteta žrtava.
4. Osiguratelj je oslobođen obveze plaćanja osiguranja u slučajevima predviđenim zakonom i (ili) ugovorom o obveznom osiguranju.

Članak 14. Regresno pravo osiguravatelja
Osiguratelj ima pravo podnijeti regresni zahtjev protiv osobe koja je prouzročila štetu (ugovaratelj osiguranja, druga osoba čiji je rizik od odgovornosti osiguran prema ugovoru o obveznom osiguranju) u iznosu uplate osiguranja koju je izvršio osiguratelj ako:
kao rezultat namjere spomenute osobe nanesena je šteta životu ili zdravlju žrtve;
štetu je prouzročila navedena osoba tijekom upravljanja vozilom u stanju opijenosti (alkoholna, opojna ili druga);
navedena osoba nije imala pravo upravljanja vozilom, tijekom čije uporabe je ozlijeđena;
navedena je osoba pobjegla s mjesta prometne nesreće;
navedena osoba nije uključena u ugovor o obveznom osiguranju kao osoba primljena u upravljanje vozilom (kod sklapanja ugovora o obveznom osiguranju s tim da vozilo koriste samo vozači navedeni u ugovoru o obveznom osiguranju);
osigurani slučaj dogodio se kada je navedena osoba koristila vozilo tijekom razdoblja koje nije ugovorni obvezno osiguranje (kod sklapanja ugovora o obveznom osiguranju s uvjetom korištenja vozila tijekom razdoblja predviđenog ugovorom o obveznom osiguranju).
U ovom slučaju osiguravatelj također ima pravo zahtijevati od navedene osobe naknadu troškova nastalih tijekom razmatranja osiguranog slučaja.

Članak 15. Postupak obveznog osiguranja
1. Obavezno osiguranje vlasnici vozila obavljaju sklapanjem ugovora o obveznom osiguranju sa osiguravateljima.
Ugovori o obveznom osiguranju ukazuju na vozila čija je građanska odgovornost vlasnika osigurana.
2. Prema ugovoru o obveznom osiguranju, osiguranik je rizik od građanske odgovornosti samog osiguranika, drugog navedenog u ugovoru o obveznom osiguranju vlasnika vozila, kao i ostalih vlasnika koji koriste vozilo na pravnoj osnovi.
3. Pri zaključivanju ugovora o obveznom osiguranju, osiguratelj će osiguratelju predočiti policu osiguranja i poseban znak državnog standarda.
Dokument kojim se potvrđuje provedba obveznog osiguranja je polisa osiguranja.
4. Po prestanku ugovora o obveznom osiguranju, osiguravatelj će osiguraniku osigurati podatke o broju i prirodi osiguranih slučajeva koji su se dogodili, o izvršenim i budućim uplatama osiguranja, trajanju osiguranja, razmotrenim i nepodmirenim potraživanjima žrtava na uplatama osiguranja i ostalim informacijama o osiguranju tijekom razdoblja navedenog ugovora (u daljnjem tekstu - podaci o osiguranju). Informacije o osiguranju osiguravači osiguravaju u pisanom obliku i besplatno.
5. Informacije o osiguranju osigurava vlasnik vozila osiguravatelju prilikom obavljanja obveznog osiguranja u narednim razdobljima, a osiguravatelj ih uzima u obzir prilikom određivanja koeficijenata stopa osiguranja koji se koriste prilikom izračuna premije osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju.
6. Vlada Ruske Federacije utvrđuje obrazac polica osiguranja obvezno osiguranje, oblik posebnog državnog odobrenja i postupak postavljanja na vozilo, kao i oblik dokumenta koji sadrži podatke o osiguranju.

Članak 16. Obvezno osiguranje za ograničenu uporabu vozila
1. Građani imaju pravo sklapati ugovore o obveznom osiguranju, uzimajući u obzir ograničenu uporabu svojih vozila. Ograničenom uporabom vozila smatraju se da njime upravljaju samo vozači koje je odredio ugovaratelj osiguranja i (ili) sezonska uporaba vozila (šest ili više mjeseci u kalendarskoj godini određenoj navedenim ugovorima).
Vlasnik vozila ima pravo pismeno izvijestiti osiguravatelja o ovim okolnostima prilikom sklapanja ugovora o obveznom osiguranju. U ovom slučaju premija osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju, koja uzima u obzir ograničenu uporabu vozila, određuje se pomoću koeficijenata predviđenih stopama osiguranja i uzimajući u obzir vozačko iskustvo, dob i druge osobne podatke vozača koji su primljeni u upravljanje vozilom, i (ili) predviđene obveznim ugovorom osiguravajuće razdoblje njegove uporabe (stavak 2. članka 9. ovog Saveznog zakona).
2. Pri obavljanju obveznog osiguranja, uzimajući u obzir ograničenu uporabu vozila, na polici osiguranja moraju se navesti vozači koji imaju dozvolu da upravljaju vozilom, uključujući na temelju odgovarajuće punomoći, i (ili) razdoblje njegove uporabe predviđeno ugovorom o obveznom osiguranju.
3. Tijekom razdoblja valjanosti ugovora o obveznom osiguranju, uzimajući u obzir ograničenu uporabu vozila, osiguratelj je dužan odmah pismeno obavijestiti osiguravatelja o prijenosu upravljanja vozilom na vozače koji nisu navedeni u polici osiguranja kao dopušteni za upravljanje vozilom, i (ili) o povećanju razdoblja njegova uporaba tijekom razdoblja navedenog u ugovoru o obveznom osiguranju. Po primitku takve poruke osiguravatelj unosi odgovarajuće promjene u policu osiguranja. U ovom slučaju osiguravatelj ima pravo zahtijevati plaćanje dodatne premije osiguranja u skladu sa stopama osiguranja za obvezno osiguranje proporcionalno povećanju rizika.

Članak 17. Naknada premija osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju
1. Osobama s invaliditetom koje su vozila primile preko tijela socijalne sigurnosti osigurava se naknada u iznosu od 50 posto premije osiguranja koju plaćaju prema ugovoru o obveznom osiguranju. Ova naknada daje se pod uvjetom da vozilo koristi osoba koja na to ima pravo i ne više od jednog drugog vozača.
Naknade za premije osiguranja po ugovoru o obveznom osiguranju isplaćuju se u skladu s postupkom koji je utvrdila Vlada Ruske Federacije na teret sredstava predviđenih za savezni proračun za socijalnu pomoć.
2. Državna tijela sastavnica Ruske Federacije i tijela lokalna uprava u granicama svojih ovlasti ima pravo uspostaviti potpunu ili djelomičnu naknadu premija osiguranja po ugovorima o obveznom osiguranju za druge kategorije građana. Izvori financiranja i postupak za osiguravanje tih naknada utvrđuju se u skladu s regulatornim pravnim aktima sastavnica Ruske Federacije i regulatornim pravnim aktima lokalnih samouprava.

Poglavlje III. Naknade za nadoknadu štete po život ili zdravlje žrtava

Članak 18. Pravo na primanje naknada
1. Naknada štete za štetu ili život žrtve vrši se u slučajevima kada se osiguranje po ugovoru o obveznom osiguranju ne može izvršiti zbog:
a) prijava osiguravatelju stečajnog postupka predviđenog saveznim zakonom;
b) nepoznata osoba odgovorna za štetu nanesenu žrtvi;
c) nepostojanje ugovora o obveznom osiguranju, prema kojem je osigurana građanska odgovornost osobe koja je prouzročila štetu, zbog neispunjavanja obveze osiguranja utvrđene ovim Saveznim zakonom, ako u ovom slučaju nije zadovoljen zahtjev žrtve za naknadu štete, unatoč žrtvi predviđena zakonom Ruske Federacije o radnjama za naplatu naknade koja mu pripada.
2. Građani Ruske Federacije imaju pravo na primanje naknada u slučajevima predviđenim u stavku 1. ovog članka, kao i strani državljani i osobe bez državljanstva koje stalno borave na teritoriju Ruske Federacije.
Državljani strane države koja privremeno borave na teritoriju Ruske Federacije imaju pravo primiti spomenute naknade ako se, u skladu sa zakonodavstvom te strane države, slično pravo odobri građanima Ruske Federacije.
3. Zahtjev za potraživanje žrtava radi provedbe isplate odštete može se podnijeti u roku od dvije godine.

Članak 19. Provođenje isplata naknada
1. Na zahtjev žrtava, naknadu štete vrši strukovno udruženje osiguravatelja koje djeluje na temelju osnivačkih dokumenata i u skladu s ovim Saveznim zakonom.
Osiguravatelji koji djeluju na štetu profesionalne udruge na temelju ugovora sklopljenih s njom mogu razmotriti zahtjeve žrtava za isplate odštete, provedbu isplate odštete i ostvarivanje prava potraživanja predviđenih člankom 20. ovog Saveznog zakona.
2. Analogno, pravila koja su uspostavljena zakonodavstvom Ruske Federacije za odnos korisnika i osiguravatelja prema ugovoru o obveznom osiguranju primjenjuju se na odnos između žrtve i strukovnog udruženja osiguravatelja u vezi s isplatom naknade. Relevantne odredbe primjenjuju se ukoliko saveznim zakonom nije drugačije određeno i ne proizlazi iz suštine takvih odnosa.
U ovom se slučaju te naknade za umanjenje umanjuju za iznos jednak iznosu djelomične naknade štete koju je napravio osiguratelj i (ili) osoba odgovorna za nanesenu štetu.

Članak 20. Naplata iznosa naknada
1. Iznos naknade štete izvršen žrtvi u skladu s podstavcima "b" i "c" stavka 1. članka 18. ovog Saveznog zakona povratit će se regresom na zahtjev strukovnog udruženja osiguravatelja od osobe odgovorne za štetu nanesenu žrtvi.
Strukovno udruženje osiguravatelja također ima pravo zahtijevati od spomenute osobe naknadu troškova nastalih zbog razmatranja zahtjeva žrtve za naknadu štete.
2. U granicama iznosa naknade štete izvršene žrtvi u skladu s podstavkom "a" stavka 1. članka 18. ovog Saveznog zakona, pravo potraživanja isplate osiguranja za obvezno osiguranje, koje žrtva ima osiguravatelju, prelazi na strukovno udruženje osiguravatelja.

Poglavlje IV. Osiguravatelji

Članak 21. Osiguravatelji
1. Osiguratelj mora imati predstavnika u svakom sastavnom dijelu Ruske Federacije ovlaštenog da razmatra zahtjeve žrtava za isplate osiguranja i da vrši plaćanja osiguranja.
2. Osiguravatelji moraju biti članovi profesionalne udruge osiguravatelja koja djeluju u skladu s ovim Saveznim zakonom.
3. Neophodan uvjet za osiguravajuću organizaciju koja podnosi zahtjev za dozvolu (licencu) za obavljanje obveznog osiguranja od građanske odgovornosti vlasnika vozila jest da ova osiguravajuća organizacija ima najmanje dvije godine iskustva u obavljanju poslova osiguranja vozila ili građanske odgovornosti svojih vlasnika.
Osiguravatelji i njihovi predstavnici trebaju se nalaziti u prostorijama prilagođenim za obavljanje njihovih funkcija.

Članak 22. Posebnosti osiguranja od obveznog osiguranja
1. Zabranjeno je organiziranje sklapanja ugovora o obveznom osiguranju i postavljanje reklama za usluge određenih osiguravatelja za obvezno osiguranje u prostorijama i na teritorijima koje zauzimaju državna tijela Ruske Federacije, državna tijela sastavnica Ruske Federacije i lokalne samouprave.
2. Ako u provedbi obveznog osiguranja razlika između prihoda i rashoda osiguravatelja za godinu premašuje 5 posto navedenog dohotka, iznos viška šalje osiguravatelj da formira pričuvu osiguranja kako bi nadoknadio troškove plaćanja osiguranja u sljedećim godinama.
3. Pri obavljanju obveznog osiguranja osiguravatelji formiraju:
pričuva za financijsku potporu isplata odštete žrtvama radi ispunjavanja obveza osiguravatelja kada se na njih primjenjuje stečajni postupak (rezerva jamstava);
pričuva za financijsku potporu isplata naknada izvršenih u skladu s podstavcima "b" i "c" stavka 1. članka 18. ovog Saveznog zakona (rezerva tekućih isplata naknada).
Iznos odbitka u jamstvenu rezervu i pričuvu tekućih naknada plaća utvrđuje se u skladu sa strukturom stopa osiguranja.

Članak 23. Zamjena osiguravatelja
1. Zamjena osiguravatelja prema ugovorima o obveznom osiguranju može se izvršiti na temelju sporazuma koji je ovaj osiguratelj sklopio s drugim osiguravateljem.
2. Zamjena osiguravatelja dopuštena je uz suglasnost osiguranika prema ugovorima o obveznom osiguranju, čije se obveze prenose na drugog osiguravatelja, te savezno izvršno tijelo za nadzor aktivnosti osiguranja. Uz to, potreban je pristanak žrtava kojima su potrebna plaćanja osiguranja prema ugovoru o obveznom osiguranju, a obveze prema kojima se prenose na drugog osiguravatelja.
3. Osiguravatelji koji žrtve osiguranja prihvaćaju obveze iz ugovora o obveznom osiguranju o pristanku za zamjenu osiguravatelja, osiguratelje i žrtve zatražit će u pisanom obliku. Osiguratelji i žrtve imaju pravo pristati na zamjenu osiguravatelja, odbiti ga, a osiguranici također imaju pravo odbiti obnavljanje ugovora o obveznom osiguranju, čak i ako je rok predviđen ugovorom za odbijanje njegovog obnavljanja već istekao.
Osiguratelji i žrtve pismeno će obavijestiti osiguravatelja o svojoj odluci, prenoseći obveze iz ugovora o obveznom osiguranju ili prihvaćajući ih.
U zahtjevu za pristanak na zamjenu osiguravatelja, osiguranicima i žrtvama mora se objasniti njihovo pravo da odbiju zamjenu osiguravatelja i da obnove ugovor o obveznom osiguranju.
4. Savezno izvršno tijelo za nadzor djelatnosti osiguranja ima pravo odbiti zamjenu osiguravatelja u sljedećim slučajevima, ako:
preuzimanje osiguravatelja od obveza koje su mu prenesene prema ugovorima o obveznom osiguranju povlači kršenje zahtjeva utvrđenih u skladu sa zakonodavstvom Ruske Federacije za jamstva solventnosti osiguravatelja;
osiguravatelj koji prihvaća obveze iz ugovora o obveznom osiguranju nema dozvolu za obavljanje obveznog osiguranja od građanske odgovornosti vlasnika vozila;
uvjeti i postupak zamjene osiguravatelja nisu u skladu sa zahtjevima zakonodavstva Ruske Federacije.

Poglavlje V. Strukovno udruženje osiguravatelja

Članak 24. Strukovno udruženje osiguravatelja
1. Strukovno udruženje osiguravatelja je neprofitna organizacija, koja je jedinstveno sverusko profesionalno udruženje temeljeno na načelu obveznog članstva osiguravatelja i djeluje kako bi osiguralo njihovu interakciju i formuliralo pravila profesionalna djelatnost prilikom obavljanja obveznog osiguranja.
2. Stručno udruženje osiguravatelja stvara se uz suglasnost saveznog izvršnog tijela za nadzor aktivnosti osiguranja.
Strukovno udruženje osiguravatelja stvara se i djeluje u skladu s odredbama zakona Ruske Federacije predviđenim u vezi s udrugama (sindikatima). Ove se odredbe primjenjuju uzimajući u obzir specifičnosti statusa profesionalnog udruženja osiguravatelja osnovanog ovim Saveznim zakonom.
3. Strukovno udruženje osiguravatelja otvoreno je za nove članove.
Konstitutivni dokumenti strukovnog udruženja moraju sadržavati odredbu o pristanku članova strukovnog udruženja na ulazak u njega osiguravajućih organizacija koje ispunjavaju uvjete koji se, u skladu s osnivačkim dokumentima strukovnog udruženja, predstavljaju članovima strukovnog udruženja.

Članak 25. Funkcije i ovlasti strukovnog udruženja osiguravatelja
1. Strukovno udruženje osiguravatelja:
a) osigurava interakciju svojih članova u provedbi obveznog osiguranja, razvija i uspostavlja pravila profesionalne djelatnosti koja obvezuju strukovnu udrugu i njezine članove te nadzire njihovo poštivanje;
b) zastupati i braniti u državnim tijelima, tijelima lokalne samouprave, drugim tijelima i organizacijama interese koji se odnose na provedbu obveznog osiguranja od strane članova strukovne udruge;
c) vrši naknade štete žrtvama u skladu s osnivačkim dokumentima strukovnog udruženja i zahtjevima ovog Saveznog zakona, a također ostvaruje prava potraživanja predviđena člankom 20. ovog Saveznog zakona;
d) obavlja druge funkcije predviđene osnivačkim dokumentima strukovnog udruženja u skladu sa svojim ciljevima.
2. Strukovno udruženje osiguravatelja ima pravo na:
generirati i koristiti informacijske izvore koji sadrže informacije o obveznom osiguranju, uključujući podatke o ugovorima o obveznom osiguranju i osiguranim slučajevima, osobne podatke o osiguranicima i žrtvama, uz osiguravanje zahtjeva utvrđenih zakonodavstvom Ruske Federacije za zaštitu ograničenih podataka;
braniti na sudu interese članova strukovnog udruženja koji se odnose na njihovo provođenje obveznog osiguranja;
izvršava funkcije koje su mu dodijeljene u skladu sa zakonodavstvom Ruske Federacije za informacijsku i organizacijsku i tehničku potporu provedbi ovog Saveznog zakona, uključujući funkcije povezane s aktivnostima članova strukovnog udruženja u okviru međunarodnih sustava obveznog osiguranja od građanske odgovornosti vlasnika vozila, kojima se pridružila i Ruska Federacija Federacija.
Strukovno udruženje osiguravatelja ima pravo obavljati i druge aktivnosti predviđene svojim osnivačkim dokumentima u skladu s ciljevima utvrđenim ovim Saveznim zakonom.
Strukovna udruga može provesti komercijalne djelatnosti samo utoliko što služi postizanju ciljeva za koje je stvoren i odgovara tim ciljevima.

Članak 26. Pravila profesionalne djelatnosti
1. Strukovno udruženje osiguravatelja utvrđuje pravila koja su obvezujuća za strukovno udruženje i njegove članove i sadrže zahtjeve za:
a) postupak i uvjeti za razmatranje od strane članova strukovnog udruženja potraživanja žrtava radi plaćanja osiguranja po ugovorima o obveznom osiguranju koje zaključuju drugi članovi strukovnog udruženja, postupak i uvjeti za provedbu tih plaćanja osiguranja;
b) postupak i uvjeti za provođenje isplate naknada žrtvama od strane strukovnog udruženja, uključujući redoslijed zadovoljenja ovih zahtjeva u slučaju nedostatka sredstava ove strukovne udruge, te postupak raspodjele odgovornosti među svojim članovima za obveze strukovnog udruženja u vezi s provedbom isplate odštete;
c) postupak financiranja isplata naknada od strane članova profesionalne udruge, mjere kontrole ciljana upotreba relevantni fondovi, postupak za strukovno udruženje računovodstva za poslove sa sredstvima namijenjenim za isplate naknada;
d) formacija informacijski izvori profesionalna udruženja koja sadrže informacije s ograničenim pristupom, kao i pravila za zaštitu tih informacijskih izvora i njihovu upotrebu;
e) postupak pristupanja profesionalnoj udruzi novih članova i povlačenja ili protjerivanja članova iz nje;
f) uvjete i postupak za osnivanje i trošenje sredstava strukovnog udruženja u svrhe koje nisu financiranje plaćanja naknada, uključujući postupak raspodjele odgovarajućih troškova, plaćanja, naknada i doprinosa između njegovih članova;
g) kvalifikacije zaposlenika;
h) dokumentacija, pravila računovodstva i izvještavanja;
i) zaštita prava osiguranika i žrtava u vezi s obveznim osiguranjem, uključujući postupak za razmatranje njihovih pritužbi na postupke članova profesionalne udruge;
j) postupci za provođenje inspekcijskog nadzora nad radom članova strukovnog udruženja za obvezno osiguranje i njihovo poštivanje utvrđenih pravila, uključujući stvaranje kontrolnog tijela i postupak upoznavanja ostalih članova strukovnog udruženja s rezultatima tih inspekcija, kao i zahtjevi za osiguravanje transparentnosti podataka za provođenje takvih inspekcijskih nadzora;
k) sankcije i druge mjere u vezi s članovima strukovnog udruženja, njihovim dužnosnicima i zaposlenicima, postupak primjene i evidentiranja takvih sankcija i druge mjere, kao i praćenje njihove provedbe;
l) rješavanje sporova između članova strukovnog udruženja koji proizlaze iz razmatranja zahtjeva žrtava od strane jednog od članova strukovnog udruženja i izvršavanja plaćanja osiguranja po ugovorima o obveznom osiguranju koje je sklopio drugi član strukovnog udruženja, kao i drugih pitanja profesionalne djelatnosti u obveznom osiguranju;
m) pravila profesionalne djelatnosti koja se odnose na djelatnost strukovnog udruženja i njegovih članova u okviru međunarodnih sustava obveznog osiguranja od građanske odgovornosti vlasnika vozila i ispunjavanja zahtjeva utvrđenih u tim sustavima;
n) druga pravila profesionalne djelatnosti u obveznom osiguranju, čija se uspostava pripisuje nadležnosti strukovnog udruženja odlukom njegovih članova.
Zahtjeve navedene u podstavcima "a" - "e" ovog stavka utvrđuje i mijenja strukovno udruženje u dogovoru sa saveznim izvršnim tijelom za nadzor djelatnosti osiguranja.
Stručno udruženje obavijestit će federalno izvršno tijelo za nadzor nad djelatnostima osiguranja u skladu s postupkom koji je utvrdilo ovo tijelo o usvajanju i izmjeni ostalih zahtjeva predviđenih ovim stavkom.
2. U slučaju da pravila profesionalne djelatnosti utvrđena od strane strukovnog udruženja osiguravatelja krše prava drugih osoba, uključujući žrtve, osiguranike, osiguravajuće organizacije koje nisu članovi strukovnog udruženja, osobe čija su prava povrijeđena i savezno izvršno tijelo za nadzor nad djelatnostima osiguranja ima pravo podnijeti zahtjev za priznavanje ovih pravila kao nevaljanog ili sa zahtjevom za njihovo dopunu.
Osobe kojima su povrijeđena prava imaju pravo zahtijevati naknadu štete od profesionalnog udruženja osiguravatelja.

Članak 27. Obveza profesionalne udruge da izvrši isplate naknade
1. Osnivački dokumenti profesionalnog udruženja moraju utvrditi svoju obvezu izvršavanja isplate naknade predviđene ovim Saveznim zakonom, a u odnosu na članove strukovnog udruženja - njihovu supsidijarnu odgovornost za odgovarajuće obveze strukovnog udruženja.
2. Zahtjeve žrtava na isplatu odštete predviđene u podstavku "a" stavka 1. članka 18. ovog Saveznog zakona strukovno udruženje podmirit će na štetu sredstava koja su članovi strukovnog udruženja poslali iz rezervi jamstava (stavak 3. članka 22. ovog Saveznog zakona), kao i primljena sredstva iz ostvarivanja prava potraživanja predviđenog u stavku 2. članka 20. ovog Saveznog zakona od strane profesionalne udruge.
Zahtjeve žrtava na isplatu naknade predviđene u podstavcima "b" i "c" stavka 1. članka 18. ovog Saveznog zakona, strukovno udruženje podmirit će na štetu sredstava koja su članovi strukovnog udruženja poslali iz rezervi tekućih isplata odštete (stavak 3. članka 22. ovog Saveznog zakona), i također sredstva primljena od ostvarivanja prava potraživanja od strane strukovnog udruženja predviđenog u stavku 1. članka 20. ovog Saveznog zakona.
3. Članovi strukovnog udruženja osnovanog u skladu sa stavkom 1. ovog članka snose supsidijarnu odgovornost:
o obvezama strukovnog udruženja u pogledu plaćanja naknada predviđenih u podstavku "a" stavka 1. članka 18. ovog Saveznog zakona, u granicama rezervi koje ja formiraju;
o obvezama strukovnog udruženja u pogledu plaćanja naknada predviđenih podstavcima "b" i "c" stavka 1. članka 18. ovog Saveznog zakona, u granicama rezervi tekućih naknada koje oni formiraju.

Članak 28. Vlasništvo profesionalnog udruženja osiguravatelja
1. Imovina profesionalne udruge osiguravatelja nastaje od:
imovina koju su osnivači prenijeli profesionalnoj udruzi u skladu s osnivačkim aktom strukovne udruge;
ulaznice, članarine, namjenski doprinosi i druge obvezne isplate koje strukovnom udruženju plaćaju njegovi članovi u skladu s pravilima strukovnog udruženja;
sredstva primljena od ostvarivanja prava potraživanja predviđenih člankom 20. ovog Saveznog zakona;
dobrovoljni prilozi, sredstva iz drugih izvora.
Imovina profesionalne udruge može se koristiti isključivo u svrhe za koje je strukovno udruženje stvoreno.
2. Sredstva namijenjena financiranju isplata naknada odvojit će se od ostale imovine strukovnog udruženja.
U ovom slučaju, sredstva namijenjena financiranju isplata naknada predviđenih podstavkom "a" stavka 1. članka 18. ovog Saveznog zakona razdvojit će se od sredstava dodijeljenih za financiranje isplata naknada po drugim osnovama.
Sredstva namijenjena financiranju isplata naknada evidentiraju se u zasebnim bilancama strukovnog udruženja i vode se odvojeno. Za poravnanja na aktivnostima vezanim uz provedbu svake od ovih vrsta naknada, strukovna udruga otvara zasebni bankovni račun.
3. Ulaganje privremeno slobodnih sredstava strukovne udruge vrši se na temelju diverzifikacije, otplate, profitabilnosti i likvidnosti isključivo u svrhu očuvanja i povećanja tih sredstava.
Smjerovi ulaganja privremeno slobodnih sredstava strukovne udruge utvrđeni su godišnjim planom koji odobrava generalni skup članovi strukovne udruge.
4. Savezno izvršno tijelo za nadzor djelatnosti osiguranja može utvrditi zahtjeve za minimalni iznos sredstava za financiranje isplata naknada predviđen podstavkom "a" stavka 1. članka 18. ovog Saveznog zakona i smješten na bankovnom računu strukovnog udruženja.
5. Sredstva koja strukovna udruga dobije od ostvarivanja prava potraživanja predviđenih člankom 20. ovog Saveznog zakona koristit će se za financiranje isplata naknade.
6. Financijske aktivnosti strukovno udruženje osiguravatelja podliježe obveznoj godišnjoj reviziji.
Neovisnu revizijsku organizaciju i uvjete ugovora koje s njom mora sklopiti strukovno udruženje osiguravatelja odobrava skupština članova strukovnog udruženja.
7. Godišnje izvješće i godišnje bilanca stanja nakon što ih odobri skupština članova strukovnog udruženja, podliježu godišnjem objavljivanju.

Članak 29. Doprinosi i druge obvezne isplate članova strukovnog udruženja
Veličinu, postupak plaćanja članovima strukovnog udruženja osiguravatelja doprinosa, depozita i drugih obveznih uplata strukovnom udruženju utvrđuje opći skup članova strukovnog udruženja u skladu s ovim Saveznim zakonom, drugim regulatornim pravnim aktima Ruske Federacije i osnivačkim dokumentima strukovnog udruženja.

Poglavlje VI. Završne odredbe

Članak 30. Interakcija s informacijama
1. Izvršna tijela Ruske Federacije, izvršna tijela konstitutivnih entiteta Ruske Federacije, lokalne samouprave, organizacije i građani dužni su na zahtjev osiguravatelja i njihovih strukovnih udruga besplatno pružiti podatke koje imaju (uključujući povjerljive) u vezi sa osiguranim slučajevima obveznog osiguranja ili sa događajima koji dovode do zahtjeva za naknadu štete od strane žrtava.
Tijela unutarnjih poslova također osiguravaju osiguravatelje, na njihov zahtjev, informacijama o registraciji vozila kod vlasnika kojih su ti osiguravači sklopili ugovore o obveznom osiguranju.
Osiguravatelji i njihova profesionalna udruga dužni su se pridržavati režima zaštite utvrđenih zakonodavstvom Ruske Federacije, načina obrade primljenih povjerljivih podataka i postupka za njihovu upotrebu, a u slučaju njihovog kršenja snose odgovornost prema zakonodavstvu Ruske Federacije.
2. Osiguravatelji su dužni tijelima unutarnjih poslova prijaviti podatke o sklopljenim, produljenim, nevaljanim i raskinutim ugovorima o obveznom osiguranju.
Postupak za pružanje informacija predviđen ovim stavkom utvrđuju tijela za unutarnje poslove Ruske Federacije u dogovoru sa saveznim izvršnim tijelom za nadzor aktivnosti osiguranja.
3. Kako bi se organizirala razmjena podataka o obveznom osiguranju i kontrolirala njegova provedba, stvara se automatizirani informacijski sustav koji sadrži podatke o ugovorima o obveznom osiguranju, osiguranim slučajevima, vozilima i njihovim vlasnicima, statističke i druge podatke o obveznom osiguranju. Informacije generirane unutar navedenog automatiziranog informacijski sistem, pozivaju se na savezne izvore informacija.
Korištenje informacijskih izvora automatiziranog informacijskog sustava je besplatno i javno dostupno, osim podataka koji predstavljaju informacije s ograničenim pristupom u skladu sa saveznim zakonom. Korištenje ograničenih podataka provode državna tijela, osiguravatelji i njihova profesionalna udruženja, druga tijela i organizacije u skladu s njihovom nadležnošću utvrđenom zakonodavstvom Ruske Federacije i na način koji oni propisuju.
Popis informacija koje obvezno pružaju državna tijela, osiguravatelji i druge osobe za formiranje informacijskih izvora automatiziranog informacijskog sustava, postupak pružanja informacija korisnicima koji sadrže, kao i tijela i organizacije odgovorne za prikupljanje i obradu tih informacijskih izvora, odobrava Vlada Ruske Federacije ...

Članak 31. Međunarodni sustavi obveznog osiguranja od građanske odgovornosti vlasnika vozila
Vlada Ruske Federacije može, u skladu s postupkom utvrđenim zakonodavstvom Ruske Federacije, donositi odluke o sudjelovanju Ruske Federacije u međunarodnim sustavima obveznog osiguranja od građanske odgovornosti vlasnika vozila. Uvjeti pod kojima se, u okviru ovih međunarodnih sustava, provodi osiguranje od odgovornosti vlasnika vozila koja se privremeno koriste na teritoriju Ruske Federacije ne bi trebali pogoršati situaciju žrtava u Ruskoj Federaciji u usporedbi s uvjetima obveznog osiguranja koje se provodi u skladu s ovim Saveznim zakonom.

Članak 32. Kontrola nad ispunjavanjem obveze osiguranja od strane vlasnika vozila
1. Kontrolu nad ispunjavanjem vlasnika vozila obveze osiguranja utvrđene ovim Saveznim zakonom provodi policija tijekom registracije, organizacije državnog tehničkog pregleda vozila i izvršavanja njihovih ostalih ovlasti u području nadzora poštivanja prometnih pravila, kao i regulatornih pravnih akata iz područja sigurnosti cestovnog prometa. pokret. Vozač vozila sa sobom mora imati policu obveznog osiguranja i predati je na uvid policijskim službenicima ovlaštenim za to u skladu sa zakonodavstvom Ruske Federacije.
2. Kad vozila ulaze na teritorij Ruske Federacije, kontrolu nad ispunjavanjem njihovih vlasnika obveze osiguranja svoje građanske odgovornosti utvrđene ovim Saveznim zakonom izvršavat će carinske vlasti Ruske Federacije.
3. Na teritoriju Ruske Federacije zabranjena je uporaba vozila čiji vlasnici nisu ispunili obvezu osiguranja svoje građanske odgovornosti utvrđene ovim Saveznim zakonom. U pogledu ovih vozila ne provodi se državni tehnički pregled i registracija.

Članak 33. Stupanjem na snagu ovog Saveznog zakona
1. Ovaj Savezni zakon stupa na snagu 1. srpnja 2003., osim odredbi za koje su, u skladu s ovim člankom, predviđeni drugi uvjeti stupanja na snagu.
2. Odredbe ovog Saveznog zakona propisane u vezi sa stvaranjem profesionalnog udruženja osiguravatelja i uvjeti za izdavanje dozvola (licenci) osiguravateljima za obavljanje obveznog osiguranja od građanske odgovornosti vlasnika vozila stupaju na snagu od dana službenog objavljivanja ovog Saveznog zakona.
3. Članke 1. i 2. članka 21. ovog Saveznog zakona stupaju na snagu 1. srpnja 2003.
4. Poglavlje III i članak 27. ovog Saveznog zakona stupaju na snagu 1. srpnja 2004.
Članak 34. Usvajanje normativnih pravnih akata u skladu s ovim Saveznim zakonom
Predsjednik Ruske Federacije i Vlada Ruske Federacije uskladit će svoje normativne pravne akte s ovim Saveznim zakonom.

Predsjednik
Ruska Federacija
V. Putin

Zakon je doživio poboljšanja u području namire šteta i u odjeljcima koji reguliraju sklapanje ugovora o osiguranju. Uz to, prvi put je određeno razdoblje valjanosti stopa osiguranja.

Većina odredbi najnovijeg izdanja OSAGO zakona započela je s djelovanjem već 4. srpnja, pa proučimo detaljnije sve nijanse koje je svježi dokument pripremio za vozače.

Elektroničke politike

U Rusiji postoje regije u kojima je vrlo problematično kupiti OSAGO policu. Nedostatak oblika osiguranja od osiguravatelja i ogromni redovi u uredima osiguravajućih društava prisiljavaju vlasnike automobila da traže druge načine za formaliziranje ugovora o osiguranju automobila.

Budući da je nemoguće voziti bez obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, vozači koji se suočavaju s poteškoćama proširenja polise ponekad se obraćaju nepoznatim agentima. Često se takvi ugovori pokažu lažnima, što povlači poteškoće u dobivanju uplata osiguranja.

Kako bi ublažilo trenutnu napetost, prošle je godine vodstvo zemlje uvelo izmjene i dopune Zakona o obveznim autorskim pravima, omogućavajući osiguravajućim društvima sklapanje ugovora o osiguranju automobila u obliku elektroničkog dokumenta.

Međutim, do sada prodaja elektroničkih polica nije bila nužni uvjet za osiguravatelje i mnoge su ga tvrtke zanemarile. Novo izdanje OSAGO zakona čini ovu klauzulu obveznom.

Od 1. siječnja iduće godine svi osiguravajuća društva morat će se prodavati OSAGO police ne samo u papirnati oblikali i elektronički. S tim u vezi, morat će prihvatiti dokumente potrebne za kupnju police u obliku elektroničkog dokumenta.

U staroj verziji zakona FZ 40, kupnja OSAGO-a putem Interneta bila je popraćena slanjem elektroničkog obrasca police vlasniku automobila, koji je jednostavno trebao biti ispisan. Bilo je nemoguće zamijeniti takav dokument za uobičajeni ugovor sastavljen na Goznakovom obrascu za strogo izvještavanje.

Od 1. siječnja, nakon što je kupio elektroničku policu, vlasnik automobila može zatražiti klasičnu verziju dokumenta od osiguravatelja. Da biste to učinili, samo trebate kontaktirati ured osiguravajućeg društva, gdje će polica biti tiskana na strogom obrascu za prijavu. Osim toga, možete zatražiti od osiguravatelja da polisu pošalje policu na adresu prebivališta osiguravatelja, ali vlasnik automobila morat će platiti pošiljku.

Budući da je prodaja elektroničkih polica sada obavezna za sva osiguravajuća društva, OSAGO zakon, novo izdanje, obvezuje osiguravatelje da osiguraju nesmetan rad svojih internetskih stranica, kako ne bi stvarali poteškoće onima koji žele kupiti osiguranje.

Dakle, da sumiramo:

1. Od sljedeće godine u bilo kojoj tvrtki možete kupiti OSAGO putem Interneta;
2. Dokumenti propisani pravilima šalju se osiguravatelju u elektroničkom obliku;
3. Nakon kupnje elektronička polica može se zamijeniti uobičajenom;
4. Web stranice osiguravajućih društava radit će bez prekida.

Nova osnova za regres

Uvođenjem elektroničkih polica osiguravajuća društva imaju manje mogućnosti kontrolirati podatke koje im daju vlasnici automobila za izračun premija osiguranja. Stoga je uvedena dodatna osnova za izlaganje krivac nesreće regresni zahtjev.

Regresija je zahtjev osiguravatelja prema naručitelju nesreće o povratku novacplatio žrtvi. Takav zahtjev predstavljen je u strogo ograničenim slučajevima predviđenim zakonom. Primjerice, kada je krivac bio pijan ili je pobjegao s mjesta nesreće.

Od 1. siječnja osiguravajuća društva moći će obraćati se osiguranicima koji su, kupivši elektroničku policu, prezentirali lažne informaciječime se štedi na osiguranju.

Pregled automobila nakon nesreće

Savezni zakon o MTPL-u mora osigurati oštećeno vozilo neovisnom stručnjaku koji u ime osiguravatelja mora pregledati automobil. No, ranije je žrtvi bilo dopušteno samostalno angažirati stručnjake ako osiguravajuće društvo nije organiziralo pregled u roku od 5 dana.

Sada su zakoni znatno pooštrili zahtjeve za osiguravanje automobila na pregled kod osiguravatelja. To je uglavnom učinjeno u borbi protiv takozvanih auto-pravnika i ne bi trebalo utjecati na poštene građane. Zloupotrebljavajući pravo na samostalno organiziranje inspekcije, automobilski odvjetnici izbjegavaju sastanak sa stručnjakom osiguravajućeg društva, uskraćujući time osiguravatelju procjenu visine štete i habanja.

Dakle, sada je žrtva, koja namjerava dobiti isplatu naknade osiguranja, dužna osigurati automobil na pregled osiguravajućem društvu u roku od 5 dana od dana podnošenja zahtjeva. Ako se inspekcija ne održi, osiguravatelj može vlasniku automobila vratiti sve dokumente koje je predao i zahtjev za plaćanje osiguranja.

Nakon toga, žrtva nema pravo samostalno organizirati neovisni pregled, jer rezultati takve procjene osiguravajuće društvo neće prihvatiti kako bi potvrdilo iznos pričinjene štete. Da biste dobili naknadu osiguranja, morat ćete se ponovno prijaviti i to je sve potrebni dokumenti i još uvijek predstaviti automobil na pregled. U tom će slučaju razdoblje razmatranja započeti svojim datumom ponovnog podnošenja zahtjeva.

Osiguravajuća društva imaju i nove odgovornosti. Sada je osiguravatelj dužan pregledati automobil strogo u roku od 5 dana od datuma zahtjeva. Prije je to razdoblje produljeno, računalo se 5 dana od datuma od kada je žrtva bila spremna pokazati automobil.

Sažeti gore navedeno:

1. Ispitivanje se provodi u roku od 5 dana od datuma prijave;
2. Žrtva mora dati automobil stručnjaku osiguravatelja;
3. U slučaju da inspekcije nije bilo, zahtjev za uplatu osiguranja ostaje bez razmatranja i vraća se podnositelju zahtjeva.

Predraspravna nagodba

OSAGO zakon FZ 40 predviđa obvezni postupak predraspravnog rješavanja sporova. To znači da je žrtva prije odlaska na sud radi zaštite svojih interesa dužna osiguravajućem društvu poslati pretkrivični zahtjev.

Prije je razdoblje za razmatranje zahtjeva bilo 5 dana, u novoj verziji Saveznog zakona 40 produženo je na 10 dana. Međutim, ova se promjena odnosi samo na one nesreće koje su se dogodile nakon 4. srpnja.

Valjanost tarifa i obveza osiguranja police

Kao što je prethodno izviješteno, novo izdanje utvrdilo je razdoblje valjanosti stopa osiguranja koje se koriste za izračun troškova osiguranja. Sada se tarife ne mogu mijenjati češće nego jednom godišnje.

Uz to, sada zakon obvezuje vozače da sa sobom uvijek nose CTP policu na uvid inspektoru prometne policije.

Članak će otkriti glavne točke povezane sa Saveznim zakonom br. 40 "O OSAGO". Koji je ovaj regulatorni akt, kako se pravilno osigurati - dalje.

Dragi čitatelji! Članak govori o tipičnim načinima rješavanja pravnih pitanja, ali svaki je slučaj individualan. Ako želite znati kako riješiti točno vaš problem - kontaktirajte savjetnika:

PRIJAVE I POZIVI PRIHVAĆAJU SE 24/7 I BEZ DANA.

Brzo je i JE BESPLATNO!

Savezni zakon br. 40 glavni je normativni akt koji uređuje situacije u kojima nastupa građanska odgovornost za nanošenje štete trećoj strani uz sudjelovanje vozila.

Dokument se često mijenja i odražava javno mnijenje. Novi zakon 2019. izmijenjen i dopunjen stupio je na snagu u ljeto 2017. godine.

Naglasci

Zakon o obveznom osiguranju obvezuje vlasnike vozila da osiguraju postojeći rizik od štete trećoj strani, bez obzira na njihovu financijsku situaciju.

Na teritoriju Ruske Federacije nije dopušteno upravljati automobilom bez osiguranja.Bit zakona:

Kontrolu prisutnosti polise provode zaposlenici cestovne službe. Nakon stvaranja opće baze podataka o osiguranicima ovo pitanje kontrolirat će zasebna vladina agencija.

Promjene na FZ-40:

Trenutno sporovi u vezi s člancima novog zakona ne prestaju. Razlozi za raspravu:

• nedovoljno osiguravajuće društvo za obavljanje dužnosti;
• dvosmisleno tumačenje nekih odredbi zakona, što dovodi do nerazumljivih situacija;
• korištenje lažne CTP politike;
• potreba da se dodatno doplati popravak oštećenog vozila na račun financiranja žrtve.

Zakon se sastoji od 6 poglavlja:

Ove godine izriče se novčana kazna od 500 rubalja zbog nepostojanja polise. U 2017. godini osigurava se naknada za premiju osiguranja prema OSAGO ugovoru.

Odredbe zakona daju jasne naznake kako se trebaju ponašati obje strane u nesreći.

Zakon regulira pravne odnose koji nastaju kao rezultat savršene nužde između građana.

Normativni akt utvrđuje situacije u kojima se ovo pravilo primjenjuje i osnove za naknadu štete žrtvama.

Prometna nesreća znači:

Prema zakonu, šteta se nanosi i oštećenoj imovini i ozljedama.

Pravila osiguranja

Uvjeti kupnje police osiguranja i postupak njegove uporabe regulirani su drugim poglavljem Saveznog zakona "O OSAGO". Glavne nijanse osiguranja:

Trenutna pravila osiguranja izmijenjena su kako bi se odgovorilo na interese osiguravajućih društava i vlasnika automobila.

Inovacije se tiču \u200b\u200bonih ugovora koji su sklopljeni nakon travnja prethodne godine. Prema novim pravilima, novac se isplaćuje u sljedećim slučajevima:

• automobil oštećen u nesreći ne može se obnoviti;
• popravak je procijenjen na preko 400 000 rubalja;
• pričinjena je šteta na imovini koja se ne tiče automobila;
• ako je sastavljen bez sudjelovanja prometnih policajaca, a šteta nije veća od 100 tisuća rubalja;
• vlasnik automobila ima 1 ili 2 skupine osoba s invaliditetom i podnio je zahtjev za naknadu za popravak automobila.

Pravila osiguranja iz 2019. predviđaju osobno popunjavanje elektronički obrazac izjave i osobno plaćanje trošak police.

Dotaknuli smo se pravila i izračuna OSAGO-a:

Sljedeća promjena pravila odnosi se na ograničenje isplate. Ako je nanesena šteta životu ili zdravlju - 500 tisuća, ako je imovina - 400 tisuća rubalja.

Pojašnjenja Vrhovnog suda Ruske Federacije

U Rezoluciji Plenuma Vrhovnog suda stoji da u slučaju osiguranog slučaja žrtva o tome mora obavijestiti osiguravatelja u propisanom roku i poslati mu zahtjev s potrebnom dokumentacijom.

Također biste trebali pružiti ozlijeđeno vozilo na pregled. Ako žrtva propusti rok, dogovara se sa osiguravajućim društvom o novom datumu za.

Ako propusti ovaj datum, tada se neće prihvatiti rezultati neovisnog pregleda (koji će provesti samostalno), neće se utvrditi iznos naknade osiguranja.

Video: zakon o OSAGO-u

Rezolucija se bavi sljedećim pitanjima:

• postupak zaključivanja OSAGO sporazuma, značajke;
• registracija dokumentacije o prometnoj nesreći bez sudjelovanja patrolnih službenika;
• popis građana koji imaju pravo na naknadu;
• obveze stranaka u slučaju osiguranog slučaja;
• izravna naknada za gubitke;
• plaćanja;
• značajke naknade štete iz osiguranja;
• odgovornost osiguravatelja u slučaju kršenja uvjeta plaćanja.

Objašnjava da je potrebno dokumente prenijeti na takav način da se osigura fiksiranje njihova usmjerenja i dostava primatelju.

Trenutna najnovija verzija Saveznog zakona 40-FZ "O OSAGO"

Svake godine zakonodavstvo donosi izmjene i dopune propisa. Ove godine u dokument su unesene sljedeće izmjene:

• izračun u naturi. U skladu s novim pravilima za naknadu štete, osiguravatelji imaju pravo ne izvršiti izravne odbitke za žrtve. Dodijeljena sredstva poslat će na žiro račun radionice, koji će popraviti oštećena vozila;
• minimalno trajanje police osiguranja je 1 godina;
• veličina plaćanja je povećana;
• povećani su i rokovi za razmatranje zahtjeva;
• mišljenje neovisnog vještačenja postalo je nevaljano.

Osnovne promjene utjecale su na sljedeće članke:

Izmjene još nisu konačne, zakon će biti izmijenjen.

Dakle, svaki vlasnik automobila mora sklopiti osiguranje od automobilske odgovornosti. Ova je obveza regulirana Saveznim zakonom br. 40.

Uredba sadrži sve informacije vezane uz ovo pitanje. Privlače se osobe koje krše uvjete za dobivanje osiguranja utvrđene ovim Saveznim zakonom.

Pažnja!

• Zbog čestih promjena u zakonu, informacije ponekad zastarijevaju brže nego što ih možemo ažurirati na web mjestu.
• Svi su slučajevi vrlo individualni i ovise o mnogim čimbenicima. Osnovne informacije ne garantira rješenje vaših problema.